Dejan Gleščić
Izvršni direktor, Strateški razvoj i marketing
Societe Generale Banka Srbija
1. Šta je za Vas brend?

Brend je kolektivni subjektivni osećaj o nekom proizvodu, usluzi, događaju, osobi ili firmi. On se neizbežno, u 100% slučajeva bazira samo na ljudskoj percepciji i na emotivnom osećaju, iako izgleda da se bazira na racionalnom intelektualnom zaključku. Jedan brend koji izaziva pozitivne osećaje kod nekih ljudi, kod drugih može istovremeno izazvati negativne osecaje. Najjači pozitivni brendovi stvaraju pozitivan osećaj kod velike većine ljudi i ima veoma malo ljudi koji ih ne vole, nezavisno od toga da li ih koriste ili ne.
Najinteresantnije od svega je da iako brend može da se stvori na osnovu velikog kvaliteta, u većini slučajeva je suprotno. Ima puno proizvoda ili osoba koje imaju veoma razvijen brend, a po kvalitetu su daleko ispod proseka. Dobar primer za to je snaga pozitivnog brenda Džordža Buša odmah posle 9/11.



2. Pet najpoznatijih brendova?

Ako pričamo o globalnim brendovima onda Coca Cola, McDonalds, Apple, Nike, a od skoro i Barrack Obama. Za brendove teritorije stare Jugoslavije naveo bi one za koje se veže cela porodica od samog detinjstva, na primer Vegeta, Bajadera, Čokoladne bananice i slično. Od firmi bih rekao da su Slovenačke najjace, na primer Merkator i Gorenje. Ako pak pricamo o lokalnim brendovima, onda biram Knjaz Milos, Novaka Đokovića, Soko Štark, Exit i Jaffa keks.



3. Kako Srbija da unapredi svoj imidž u SEE regionu?

Prvo pitanje je zasto bi uopšte unapređivali svoj imidz? Unapređivanje imidža radi imidža je besmisleno. Može da doprinese ispunjenju sujete i nekoj vrsti samozadovoljstva, ali da realno pomogne zemlji ili njenim stanovnicima... teško. Treba prvo imati strategiju i videti koji cemo pravac odrediti. Da li ćemo da idemo na notu zdrave hrane iz Srbije, ili gradskog turizma kroz ludu zabavu u Beogradu i na Exitu, ili možda za probijanje na tržišta u okruženju sa domaćim proizvodima ili na poreski raj za firme i dovodjenje FDI ili na zdrav turizam, ili na nesto sesto. Nažalost, Srbija još uvek nema ovaj pravac i šara na sve strane, pa samim tim ni nema nekog građenja brenda. A pošto nismo reagovali na vreme, nije nam ostalo ni puno od toga sta možemo da izaberemo. Slovenija se fokusirala na tehnologiju i tu su godinama ispred nas. Hrvatska na turizam i hranu, Crna Gora na turizam i prihvatanje investicija, Bosna na prirodne resurse. Za neki tehnološki pristup morali bi da ulažemo mnogo viže u nase školstvo i mlade. Za hranu imamo veliki potencijal ali nemamo sredstva, tehnologiju, viziju, a ni kulturu da to iskoristimo i napravimo Srbiju u brend zdrave države. Postoji jos i pravac pravljenja Beograda u metropolu i pravi veliki regionalni centar, ali za to treba još mnogo truda i još mnogo vise novca. Gledajući na sve ovo mislim da imamo samo dve šanse za veliki uspeh. Pod jedan brojnost jeftine radne snage i pod dva pravljenje poreskog raja. Pod tim mislim na potpuno ukidanje svih poreza i naknada za sve strane firme koje zele da proizvode u Srbiji radi izvoza (izvoz proizvoda ili usluga) i firme koje zele da osnuju regionalne centrale ili regionalne distributivne centre u Srbiji. Time bi dobili veliki influks investicija koje bi se direktno prelile na lokalne firme i na stanovništvo.



4. Da li nacionalni proizvodi mogu da postanu brendovi u SEE i kako?

Naravno da mogu, samo što nam istorija ratova 90-ih godina otežava taj posao. Srbija je u većoj meri negativan brend, naročito u Hrvatskoj i Bosni, a delom i u Albaniji. Mislim bi trebalo da se fokusiramo na hranu i odeću, a za to ima dva načina: ili da u velikoj meri pojačamo kvantitet proizvodnje, pa da tim preplavimo ostala trzista, kao sto je Kina uradila na globalnom nivou, ili da u velikoj meri pojacamo kvalitet. Od ta dva mislim da je prvi mnogo ostvarljiviji, naročito jer smo najbrojnija i najveća zemlja u ovom regionu.
Ono sto nam trenutno pomaže je da su neka od tržišta u okruženju nerazvijena i mala (Albanija, Makedonija, Bosna, Crna Gora) pa nas to spasava. Ali, ako jednog dana te zemlje dođu do proizvodnih kapaciteta koja su im potrebna ili do pristupa povoljnijim proizvodima iz drugih zemalja, naši trenutni brendovi će veoma brzo biti izbačeni, a naša ekonomija bi tada doživela veliki udar. Zato je bitno da sad odredimo pravac i krenemo u pravi razvoj brenda.



5. Kako Vi lično učestvujete u brendiranju Srbije?

Uglavnom kroz odnose sa inostranim firmama, postojećim ili potencijalnim investitorima. Strane firme vide veoma visok nivo usluga i kvalitet zaposlenih u našoj firmi, što polako ali sigurno osmeljuje sve više firmi da dodju u Srbiju. Takođe kroz veoma dobre rezultate i stabilnost u razvoju, koje smo postigli bazirajući se na tezem, greenfield, modelu i pored raznih velikih političkih i finansijskih promena, dokazali smo centrali u Francuskoj, a samim tim i konkurentskim centralama većih banaka Evrope, da u Srbiji postoji potencijal. Nije ni čudo da smo sa 2 strane banke u 2002. dosli na 25 stranih banaka u 2008. koje su do sada uložile stotine miliona evra u Srbiju.


Ana Marija Popović